O REZULTATIMA UNIGEM ISTRAŽIVANJA – Zilka Spahić Šiljak

Edukacija o rodno-zasnovanom nasilju treba se implementirati kroz Nastavni plan i program jer bez edukacije nema promjene svijesti i promjene obrazaca ponašanja. Zasad, ovom problematikom najviše se bave nevladine organizacije u našoj državi. Nadležnost o uvođenju takve edukacije u školama nalazi se na nivou kantona, dok Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke ima samo koordinirajuću ulogu, podaci su istraživanja portala Tacno.net. Rodno-zasnovano nasilje je problem koji se pojavljuje već u osnovnim školama, a pojedince prati i kroz porodične i partnerske odnose.

Vulgarni komentari, psihičko nasilje od člana uže i/ili šire porodice, seksualno nasilje, mobing na poslu, prijetnje, ucjene u vezama i braku te i u toku razvoda braka samo su neki od slučajeva rodno-zasnovanog nasilja sa kojima su se susreli naši ispitanici/ce, a koje su naveli kao vlastito iskustvo rodno-zasnovanog nasilja u upitniku koji je kreirao portal Tacno.net.

UHOĐENJE I OGRANIČENJE KRETANJA KAO LJUBOMORA ZASNOVANA NA LJUBAVI

U anonimnoj izjavi za portal Tacno.net, jedna od naših sagovornica, koja je i sama bila žrtva rodno-zasnovanog nasilja u vezi, navodi kako je od početka njene veze osjećala izvjesnu nelagodu, ali su se stvari odvijale po opšteprihvaćenim obrascima muško-ženskih odnosa, koji su na snazi danas, a pogotovo su bili dominantni u vrijeme 90-ih godina prošlog vijeka, kada je ta njena veza i počela. Ona nije prijavila nasilje, zato što je napustila vezu prije nego što je nasilje eskaliralo.

„Skoro od početka veze, žuljalo me to što se moj partner pokušavao nametnuti kao ‘glavni’, onaj koga se pita, dok bih ja trebalo da budem ‘korak iza’. Meni, kao već odrasloj, ekonomski samostalnoj i solidno obrazovanoj ženi, takvo nešto nije padalo na pamet“, objašnjava ona.

Pojasnila je i da se njen partner bunio zbog njenih službenih putovanja, te je bio nezadovoljan time što se dodatno edukuje i ne odriče se svojih prijatelja i prijateljice i primarne porodice, a sredina je to pokušavala da joj predstavi kao ‘brigu’, ‘pokroviteljstvo’, čak i ‘ljubomoru’, zato što je njen partner i voli i što mu je stalo do nje.

„Kako sam ja jačala, napredovala na poslu i u društvenom angažmanu, sve su učestalije bile svađe i neslaganja, navodi ona, nakon čega su uslijedile psovke, prijetnje i na kraju prijetnja fizičkim nasiljem. Pokušala sam da ga nagovorim na bračno savjetovanje, pokušaj je zastao već na prvom koraku. Nakon jedne žestoke svađe, samo sam prelomila i otišla sa djetetom“, navodi ona.

Međutim, smatra da se i danas uhođenje i ograničavanje kretanja normalizuje kao ljubomora zasnovana na ljubavi i da se smatra normalnim ako dečko ošamari djevojku, ako se obukla ovako ili onako, ako je popila koju više, ako zapjeva sa društvom, kao i da se očekuje da žena nakon što dođe s posla pere, kuha, pegla i pri tom ne smije da ‘gunđa’, jer ako kaže da je nezadovoljna, onda je oštrokondža.

BEZ EDUKACIJE NEMA PROMJENE SVIJESTI I PROMJENE OBRAZACA PONAŠANJA

U razgovoru za portal Tacno.net prof. Zilka Spahić-Šiljak, direktorica TPO Fondacije (Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija), istakla je da je važno da se uvede edukacija o rodno-zasnovanom nasilju u školama, ali da zbog opterećenja ne vjeruje da je to moguće napraviti kao zaseban predmet, ali da se može integrirati u druge predmete i uključiti u časove razredne nastave.

„Zbog porasta vršnjačkog nasilja, koje je često i rodno zasnovano, o tome se mora glasno govoriti i unutar sistema obrazovanja mijenjati svijest, organizacijsku kulturu i općenito kulturu prihvatljivosti nasilja i opravdavanja istog“, kazala je prof. Spahić-Šiljak.

Zilka Spahić-Šiljak – Foto: šg

Ona dalje navodi kako se edukacija o rodno-zasnovanom nasilju treba implementirati kroz Nastavni plan i program jer bez edukacije nema promjene svijesti i promjene obrazaca ponašanja.

Kurikularna reforma, objašnjava prof. Spahić-Šiljak, koja se odvija u nekoliko kantona je prilika da se i ove teme uključe kao važan dio NPP-a.

OBRAZOVNI SISTEM I RODNA RAVNOPRAVNOST KAO KLJUČNI KONCEPT RAZVOJA DRUŠTVA

Psihoterapeutkinja iz oblasti sistemske porodične psihoterapije Armina Čerkić za Tacno.net istakla je da postoji značajna povezanost između škole kao obrazovnog sistema i rodne ravnopravnosti kao ključnih koncepata za razvoj društva ali i ličnih vrijednosti koje nas rukovode u ponašanju ka drugim osobama.

„Ipak, ovisno o kontekstu neke ideje u obrazovnom sistemu mogu i otežavati kao i aktivno promovirati rodnu ravnopravnost. Škole imaju veliki potencijal da utječu na promjene u rodnim odnosima, razumijevanjima rodnih uloga ili ponašanja. Također, škole kao sistemi mogu kreirati ili otežati razvoj rodno osviještenih generacija muškaraca i žena u našem društvu“, navodi ona.

Dalje objašnjava kako pored samog programa koji treba biti osmišljen sa brigom i razumijevanjem rodnih uloga kao i odstupanja od ideje o rodnim ulogama u društvu u kojem živimo, neophodno je da škola kao sistem također bude u mogućnosti voditi razgovore o rodnim ulogama.

Psihoterapeutkinja Armina Čerkić – Foto: Screenshot/Federalna.ba

„Rečenice poput ‘Plačeš kao curica’ ili ‘Budi muško’ vode do promoviranja ideja o rodnim ulogama koje ne potiču ravnopravnost već polariziraju rodne uloge u društvu kroz propisivanje muških i ženskih ponašanja. Dobar primjer promoviranja rodne ravnopravnosti je i primjer odluke o besplatnim menstrualnim proizvodima u Kantonu Sarajevo. Ova odluka, otvara prostor u učionicama o menstruaciji i srodnim temama kroz promoviranje razmjene rodnih iskustava između dječaka i djevojčica“, pojašnjava Čerkić.

Da je nephodno uvesti edukacije o rodno-zasnovanom nasilju u školama potvrđuje i profesorica razredne nastave Azra Ekinović, koja ističe da je potrebno da se djeca edukuju od najranijeg perioda, odnosno od prvog razreda.

„U prvom razredu djeca doživljavaju ismijavanje od vršnjaka ili odraslih osoba njima bliskih, rodbine, komšija…, a ne shvaćaju da tuga koju osjećaju je rezultat nasilja“, naglašava ona.

 „PA DOBRO ŠTA VI HOĆETE?“

Još jedna sagovornica portala Tacno.net u svojoj izjavi kazala je da je bila žrtva rodno-zasnovanog nasilja pri čemu se radilo o psihološkom i emocionalnom nasilju te kreiranju sveprisutne atmosfere straha, koje je na kraju rezultiralo kod nje zdravstvenim problemom.

Ona je istakla da je nasilje prijavila Centru za socijalni rad u gradu u kojem živi, uz prateću medicinsku dokumentaciju nalaza dežurnih specijalista interniste i psihijatra.

„Njihova reakcija je bila ‘pa dobro šta vi hoćete?’. Uposlenici samog Centra su također vršili stravičnu diskriminaciju po rodnoj osnovi u više navrata. Policija je tvrdila da nije u njihovoj nadležnosti“, objašnjava dalje naša sagovornica.

Dalje navodi da je u institucijama, koje se bave ovom problematikom, potrebna stroža kontrola onoga što uposlenici rade, odnosno ne rade.

„Konkretno, u mom slučaju, očito je bilo kroz cijeli proces, od početka do kraja, da se radi po određenom šablonu kako bi uposlenici imali što manje posla i što manje odgovornosti. Na kraju su se uposlenici Centra za socijalni rad, nakon brojnih kontradiktornosti, pismeno izjasnili kao nedovoljno kompetentnim nadležnom sudu. Dodatne edukacije, ali i kontrola, te sankcije osoba koje rade sa žrtvama u bilo kojoj instituciji su neophodne“, naglašava ona.

Smatra da, također, ima primjera gdje je nasilje bilo puno izraženije, a da nadležne ustanove nisu radile svoj posao.

„Međutim, smatram i da je svaka priča značajan komadić u podizanju svijesti da se neki oblik nasilja može dogoditi bilo kome. Konkretno, u mom slučaju, radi se o visokoobrazovanoj osobi sa desetogodišnjom karijerom u obrazovanju“, ističe naša sagovornica.

Da rodno-zasnovano nasilje nije ograničeno samo u partnerskim i porodičnim odnosima, ali i nadležnim institucijama u našoj državi, čiji uposlenici bi trebali imati značajan osjećaj empatije prema žrtvama, govore iskustva i naših drugih ispitanika/ca u upitniku. Jedna od ispitanica navela je da doživjela rodno-zasnovano nasilje u osnovnoj ali i u srednjoj školi.

„U osnovnoj školi to je bilo udaranje po stražnjici, vulgarni komentari, izvadili su mi higijenske uloške iz torbice na maloj maturi kada nisam gledala i zalijepili na radijatore kako bi svi znali da sam dobila menstruaciju. U srednjoj školi se pri svakom izlasku u klub iskorištavala gužva kako bi te netko uhvatio za stražnjicu i ti onda ne znaš tko je to bio pa ne možeš ni reagirati“, navodi naša ispitanica.

Navela je da nasilje nije prijavila u osnovnoj školi jer nastavnici/ce na to nisu reagirali kao na nešto dramatično, nego uobičajeno, te da je znala da od prijave nema koristi jer je niko ne bi shvatio ozbiljno.

Dodala je da je kao odrasla osoba dobijala iznimno vulgaran sadržaj na društvenim mrežama uz popratne fotografije spolnog organa, ali da ni to nije prijavila jer FBiH nema zakon o cyber seksualnom uznemiravanju.

RODNO-DISKRIMINATORNI JEZIK U JAVNOM GOVORU

Iako se pojedina ponašanja djece, pogotovo za djecu mlađe dobi, karakteriziraju kao vidovi „šala i pošalica“ sa vršnjacima, Čerkić ističe kako djeca nisu svjesna da takve stvari vrlo lahko mogu preći u vid rodno-zasnovanog nasilja.

„Taj govor postaje dio realnosti ali i očekivanja od rodnih uloga i za dječake i za djevojčice. Posebno je štetno da ova vrsta govora se pretvara u uvjerenja o rodnim ulogama koje oblikuju identitete djece. Ono što vidimo je da je taj rodno-diskriminatorni jezik prisutan i u popularnoj muzici, u štampi i u svakodnevnom javnom govoru“, naglašava Čerkić.

Kao primjere takvog govora, spomenula je izjave pojedinih javnih ličnosti, koji su govorili kako je ženama mjesto u kuhinji ili da im je ‘svaka za šamara’ što, ističe Čerkić, promovira očekivanja od rodnih uloga jer dolazi od osobe koja ima određenu moć u javnom diskursu.

I profesorica razredne nastavice Azra Ekinović ističe kako djeca nisu svjesna posljedica „uvredljivih šala i pošalica“ te da djeca koja se uvredljivo šale na račun druga, su te šale čula u porodici.

Profesorica razredne nastave Azra Ekinović – Foto: zenicainfo.ba

„Veoma je važno skrenuti pažnju roditeljima da nikada ne pričaju ružno o drugarima iz škole“, ističe Ekinović.

STRAH OD OSUDE

Prema ostalim podacima iz upitnika kojeg je portal Tacno.net kreirao od 102 ispitnika/ce, 36 posto ispitnika/ca su bili žrtve rodno-zasnovanog nasilja. Svega 27 posto ispitanika/ca koji su doživjeli nasilje su ga i prijavili, dok preostalih 73 posto nije prijavilo nasilje iz višestrukih razloga. Kao jedan od razloga, koji se najviše spominjao, jeste strah od osude.

Rodno-zasnovano nasilje je odraz patrijarhalne kulture i društvenih normi kojima se nasilje normalizira i prihvatljiva je forma komuniciranja, navodi prof. Spahić-Šiljak.

Kada je u pitanju strah od osude društva psihoterapeutkinja Čerkić objašnjava kako osoba koje je preživjela nasilje može često sebe kriviti ili se osjećati odgovornom da je uzrokovala nasilje.

„Vrlo često osoba koja je počinila nasilje će kriviti osobu koja je preživjela nasilje ili žrtvu, za počinjeno nasilje i često se i oni sami počinju pitati da li je to istina“, kazala je.

Ponekada se dogodi da osobe koje su izložene nasilju u partnerskoj relaciji žele ostati da žive u svojoj zajednici ili u samoj partnerskoj relaciji, govori Čerkić, te da one žele da nasilje prestane ali ne i odnos, i mogu biti pod osudom porodice i prijatelja zbog te ideje.

POTREBAN SISTEMSKI PRISTUP

Prema baseline studiji koju je uradila TPO Fondacija 2017. godine, o vršnjačkom i rodno-zasnovanom nasilju u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini, kroz razgovore sa nastavnicima/cama, vidljivo je da veliki broj nastavnika/ca uopće ne zna šta pojam rodno-zasnovanog nasilja predstavlja niti su dovoljno upućeni u to na koji način postupati u takvim slučajevima i kako pomoći djeci. U završnoj baseline studiji iz 2019. godine, vidljiva je promjena, u odgovorima nastavnika/ca, u razumijevanju pojmova roda i spola te i samog pojma rodno-zasnovanog nasilja.

No, ovakvi rezultati produkt su rada nevladinog sektora, a prof. Spahić-Šiljak ističe da u nekim školama nastavnici/ce rade i pokušavaju primjenjivati stečena znanja kroz brojne edukacije koje su pohađali, međutim potreban je sistemski pristup, da škole uvedu ovaj vid edukacije kao obavezne teme.

I naša prva sagovornica je u razgovoru istakla kako joj je uključenost u nevladinom sektoru i edukacija kroz taj angažman, između ostalog, i u oblasti prepoznavanja vidova porodičnog i partnerskog nasilja, pomogla da prepozna prikriveno nasilje i da se spasi takve veze.

Profesorica razredne nastave Ekinović također je mišljenja da nastavno osoblje nije dovoljno educirano da bi moglo prepoznati dijete koje je pretrpjelo nasilje.

„Nekada su ta djeca ili previše tiha, povučena – nastavnici to smatraju pozitivnim ponašanjem jer ne ometaju nastavu, a nekada su hiperaktivna, skreću pažnju na sebe i nastavnici tu djecu smatraju nedisciplinovanim učenicima. Važno je znati prepoznati dijete koje pati i pronaći razlog“, pojašnjava Ekinović.

Smatra kako bi bilo poželjno da se u školi u Nastavnom planu i programu uvedu edukacije kao i predmet empatija.

„Djeca koja su empatična, su otvorenija, komunikativnija i bez straha će ispričati ako su doživjela neki oblik nasilja“, zaključuje Ekinović.

EDUKACIJE O RODNO-ZASNOVANIM NASILJU U NADLEŽNOSTI KANTONA

Portal Tacno.net se obratio i Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke (FMON) sa pitanjima da li su razmatrali ideje uvođenja edukacije o rodno-zasnovanom nasilju te koji bi bili izazovi u uvođenju edukacije o rodno-zasnovanom nasilju u školama.

Iz ove institucije su istakli da se izvorna nadležnost za odlučivanje u oblasti obrazovanja, pa i o edukaciji o temi rodno-zasnovanog nasilja, nalazi na nivou kantona, ali se Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, u skladu sa koordinirajućom ulogom koju ima u tom procesu, zalaže za integraciju ovih tema u obrazovne programe na području cijele Federacije Bosne i Hercegovine. U skladu s tim je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, uz podršku Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercegovinu (UNFPA BlH,) i kantonalnih ministarstava obrazovanja, te stručnjaka iz zdravstvenog sektora, započelo proces razvijanja Priručnika za nastavnike “Sveobuhvatno obrazovanje o zdravlju mladih” za osnovne škole u Federaciji Bosne i Hercegovine“.

„’Sveobuhvatno obrazovanje o zdravlju mladih’ je interaktivni i participativni obrazovni koncept, baziran na životnim vještinama, koji obuhvata širok spektar tema koje se odnose na zdravlje mladih, a teme (Spol, rod, prijateljstvo; Spol, rod i društvene norme; Prijateljstvo i konflikti; Pubertet i reproduktivni sistem; Nasilje i rodno zasnovano nasilje; Zdrava ishrana; Mitovi i predrasude o nasilju; Porodica, planiranje porodice itd.), realizirat će se na časovima odjeljenske zajednice u osnovnim školama u Federaciji BiH“, naveli su iz ovog Ministarstva.

Istakli su i kako je Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) u partnerstvu sa Asocijacijom XY podržao uvođenje sveobuhvatne edukacije o ovim temama u dva kantona Federacije BiH: Kantonu Sarajevo i Bosansko podrinjskom kantonu Goražde (BPK).

„Integrisanim djelovanjem predstavnika Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, Federalnog ministarstva zdravstva, kantonalnih ministarstava obrazovanja i zdravstva, prosvjetno-pedagoških zavoda, Vijeća roditelja i Asocijacije XY urađen je kurikulum Zdravi stilovi života, te pripadajući Priručnik za nastavnike. Prateći hronologiju kurikuluma Zdravi stilovi života, nastavne jedinice u Priručniku za nastavnike su posvećene: zdravoj ishrani, fizičkim aktivnostima, suzbijanju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, gender aspektu, prevenciji nasilja u školi i njegovanju i afirmaciji različitosti, te seksualnom i reproduktivnom zdravlju, (Očuvanje reproduktivnog zdravlja – razvijanje pozitivnih stavova i vrijednosti). Teme su međusobno povezane i traže sinergijski i kreativan pristup u njihovoj realizaciji“, naglasili su.

Napomenuli su i da je u Kantonu Sarajevo, a na osnovu presude Ustavnog suda, tadašnje Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo napravilo izmjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, čime su se stvorili osnovni preduslovi za uvođenje ovog predmeta u osnovne škole na području Kantona Sarajevo. Pored Vjeronauke i Društva kulture religija, uveden je i treći predmet koji je roditeljima i učenicima, čiji izbor nisu bili navedeni predmeti, omogućio ravnopravan status.

„Za razliku od Sarajevskog kantona gdje se program Zdravi životni stilovi (započeo u 2013/2014.) provodi kao izborni predmet za djecu od 5. do 9. razreda, u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde sva djeca od 6. do 9. razreda osnovne škole u kantonu prolaze kroz specijalizirani program “Zdravlje mladih”, koji se provodi od školske 2018/2019. godine. Razvijeni su edukativni moduli sa 18 tema u oblasti zdravlja, prevencije nasilja,  zdravih stilova života i reproduktivnog zdravlja sa ciljem uvođenja ovih tema u proces razredne nastave za učenike od šestog do devetog razreda. Od školske 2019/2020. godine, ovaj dobno prilagođeni program je obuhvatio i djecu od 4. do 5. razreda osnovne škole u BPK“, stoji u njihovom odgovoru.

Iz FMON-a su kazali da izazov u ovoj oblasti može biti nespremnost kantonalnih ministarstava obrazovanja za integriranje ovih tema u formalni sistem odgoja i obrazovanja.

Portal Tacno.net uputio je i Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK upit da li su razmatrali uvođenje edukacije o rodno-zasnovanom nasilju u školama, ali do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.

Uvođenje edukacije o rodno-zasnovanom nasilju ključno je za zdravlje djece, ali i školske i društvene zajednice, a naši/e sagovornici/e smatraju da se na nivou zajednice moramo više informirati, da se uključimo i zaustavimo nasilje i podržimo razvoj sistema koji će spriječiti da se nasilje i dogodi.

„Tek kada dođe do eklatantnih oblika nasilja kada ga je nemoguće ignorirati onda se reagira, ali je problem što su to uvijek reakcije, a ne akcije da se prevenira nasilje. Patrijarhalna kultura i dalje promovira rodne uloge žena i muškaraca u kojim se žene doživljavaju slabije, pa i onda kada to nisu, trebaju se pretvarati da jesu da bi opstale. Slično je i sa muškarcima koji ne zadovoljavaju ili ne žele da se poistovjećuju sa poželjnim obrascima muškosti, što uključuju macho ponašanje, agresivnost, pokazivanje snage i mišića. Takvi muškarci su također žrtve nasilja jer se ne uklapaju u zadate norme muškosti“, pojašnjava prof. Spahić-Šiljak.