Ružica Ljubičić
Lilit je mitološki, kulturološki i feministički iznimno intrigantan lik. Iako je literatura o Lilit veoma oskudna, ona je postala jedan od ključnih simboličkih likova za emancipaciju žena i suvremeni feministički pokret. Kulturološke rasprave koje okružuju Lilit proizlaze iz činjenice da se ona razvijala kao mitska figura kroz sva stoljeća sve do sadašnjeg vremena, s mnogim pravcima njenog razvoja kao zasebnim cjelinama. Zbog toga je njen opis toliko različit i kreće se od vještice koja ubija djecu do prve Adamove žene i družice.
Razbijanje predrasuda
U sklopu neakademskog kolegija na FER školi Je li žena čovjek?, profesorica Elma Softić Kaunitz[1] održala je predavanje o Lilit na kojem su polaznice imale priliku upoznati se s mitološkim i religijskim izvorima o Lilit, ali i postavljati pitanja sa stajališta feminističke kritike. Zašto je važno da se referiramo na Lilit? Što je toliko intrigantno u njenom spominjanju? Kako tumačimo mitološke i vjerske tekstove koji opisuju demonsku i razornu žensku prirodu? Zašto je potreba za izražavanjem vlastitog stava o ravnopravnosti predstavljena kao prokletstvo jer urušava patrijarhalni poredak? Koliko je arhetip fatalne žene i danas zastupan u stereotipima o ženama koje se usude suprotstaviti svakom obliku diskriminacije, mizoginije i nasilja? Upravo postavljanjem ovakvih pitanja upozoravamo na neravnopravan položaj žena u društvu i sve oblike diskriminacije i opresije nad djevojčicama i ženama u regiji, ali i cijelom svijetu. U tom kontekstu, priča o Lilitinoj pobuni je simbol osnaživanja žena i poticaj da odu iz prostora i zajednice u kojoj su zlostavljane. Lilit je osporavana zato što je napustila Adama. Često čujemo mizogine osude protiv žena koje su se usudile napustiti nasilnike i one koje nisu pristale tolerirati nepoštovanje i rušenje svog dostojanstva. Takve žene su etiketirane kao promiskuitetne bludnice, odgovorne i krive za neki oblik nasilja. Često čujemo rečenice poput „ona ga je izazvala“, „ona je ta koja je provocirala“. „takva nemoralna žena zaslužuje nasilje.“ Mizogine uvrede dolaze od muškaraca i žena. Upravo zbog toga, potrebno je rušiti mitove i predrasude o samostalnim i neovisnim ženama.
Izvori o Lilit
U različitim mitovima i predajama diljem svijeta postoji preko četrdeset zabilježenih inačica njenog imena. Postoje i brojna tumačenja stručnjaka i stručnjakinja koji se bave fenomenom Lilit te njenim značajem, pogotovo u vidu transformacije koju drevna legenda doživljava u moderno doba. U njemu Lilit postaje simbol slobode i prkosa, revolta i buntovnog života, žene koja radije krši pravila umjesto pristanka na glorificiranu poniznost. Prema Michelle Bitton, središnji lik iz židovske demonologije, Lilit, naslijeđe je mezopotamskih civilizacija, gdje su prije više od 5000 godina demoni Lili kraljevali nad neprijateljskim snagama prirode i koji su joj dali svoje ime. Od doba prizivanja u sjećanje njenih predaka na pločicama ispisanim klinastim znakovima suvremenika od početaka pismenosti, upravo Lilit ima najdužu povijest pripovijedanja kojom se može dičiti oživljena mitska figura koja predstavlja arhetip demonske i razorne ženstvenosti. U eseju Lilith From Powerfull Godess to Evil Queen, Maria Fernandes navodi kako se Lilit prvi put spominje u sumerskoj literaturi pod imenom Dimme, demonica koja je krala novorođenčad. Ep o Gilgamešu, tekst koji je nastao u drevnoj civilizaciji Sumerana, a koji datira iz 2100. godine prije Krista, navodi se kao jedno od najranijih sačuvanih spominjanja njenog lika.
U kasnijim razdobljima, Lilit se spominje pod imenom Lamašta, Lamarta, Lilu i pod mnogim drugim imenima. U njenim opisima može se primijetiti koncept dualnosti. Naime, istovremeno je prikazana kao stvoriteljica i pramajka, dok je s druge strane osuđena kao beskrupulozna zavodnica i ubojica djece i muškaraca. Najraniji tekst koji jasno spominje Lilitino podrijetlo je Abeceda Ben Sira (od 700. do 1000. godine). Peta priča pripovijeda o stvaranju muškarca i žene od zemlje — Adama i Lilit. U navedenom tekstu je zabilježeno da su od samog početka bili u sukobu jer Lilit nije pristala ležati ispod Adama tijekom spolnog odnosa. Smatrala je da su oboje stvoreni kao jednaki od iste zemlje i taj stav je bio početak njene pobune. Michele Bitton navodi : „U legendi Ben Sire mitska je potvrda krajnje bogata, Lilit je tu vrlo blizu anđela, Adama i samog Boga.“ Prema njenom tumačenju, Lilit im je blizu zbog međusobnog odnosa u kojem postaje ravnopravna sudionica s ostalim akterima mita, a to su Adam, anđeli i Bog. Ona odbija biti pokorna, pregovara s Bogom oko svog položaja i na kraju, nezadovoljna napušta Raj. Spomenuta autorica napominje da nas legende Ben Sire uvode u širi sustav židovske kozmologije u kojoj su uloge već podijeljene i poznate. Na legendu o Ben Siru nadovezuje se i rabinsko tumačenje stvaranja prvih ljudi, Adama i Eve.
U Prvom izvještaju o stvaranju, Postanku 1:27, napisano je: „I Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na svoju sliku ga stvori, muško i žensko ih stvori.“ U Drugom izvještaju o stvaranju, Postanak 2,:21-22, priča je dodatno razrađena. Tekst govori ne samo kako je Adam stvoren prvi, već i to da je Eva stvorena od Adamovog rebra kako bi usamljenom Adamu pravila društvo i bila mu u svemu podložna. Nakon što je Bog od Adamovog rebra napravio Evu i doveo je pred Adama, Adam nadijeva ime biću koje je stajalo pred njim baš kako je prethodno nadjenuo „imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju“ koje mu je Bog dao da njima gospodari. U Drugom izvještaju o stvaranju osnova je hijerarhijskog koncepta stvaranja prema kojemu je žena poslušna muškarcu. Rabini objašnjavaju da je ženin inferiorni status opravdan upravo zbog ženskih osobina (menstruacija, trudnoća, plodnost) koje ženu razlikuju od muškarca ili zbog odnosa koji njen muž ima prema njoj (gospodari nad njom, ljubomoran je).
U biblijskoj literaturi Lilit se spominje samo jednom u Knjizi proroka Izaije. Međutim, kako navodi Judith Plaskow, u tom spominjanju je izostavljeno njeno ime Lilit koje je prevedeno kao „vrišteća sova“, „noćnica“ ili „oganj“. U navedenom izvoru, ona se spominje među dvanaest životinja i divljih bića koji će zauzeti opustošenu zemlju Edom na dan Posljednjeg Suda: „Tamo će se susresti divlje mačke i psi, tamo će satiri zakazivati sastanke, tamo će i sama Lilit napraviti svoje obitavalište i pronaći mirno sklonište“ (Izaija 34,14). Radi se o kontekstu Božjeg gnjeva i osvete, a cijelo poglavlje daje opsežan prikaz anarhijskog razaranja: „Ondje će se nastaniti jarci, neće biti više plemića njezinih, ondje se više neće proglašavat kraljevi, svi će joj knezovi biti uništeni. Niknut će trnje u njenim dvorcima, u tvrđavama kopriva i stričak, ona će biti jazbina čagljima, ležaj nojevima. Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našavši počivalište.“ (Izaija 34, 12–14).
Praiskonski feminizam
Za razliku od Eve, Lilith ima izražen temperament i jasno artikuliran stav o svom položaju. Ona zahtijeva da bude ravnopravna. Deborah i John Sawyer (2022) u knjizi Žene i religija u prvim stoljećima kršćanstva navode da njen stav izražava koncept jednakosti spolova koji je izvorno postojao u židovskoj misli a koji je kasnije korigiran stvaranjem Eve i podjele na „prvi“ i „drugi“ spol. Ključna pitanja postavlja autorica Aviva Cantor u svom radu The Lilith Question u smislu može li njen lik biti model koji predstavlja židovsku ženu i ako je to točno, na koji dio njene povijesti se možemo referirati? Trebamo li zaboraviti njen revolt protiv muškog autoriteta i posljedice koje je donio njen odlazak ili trebamo zaboraviti njene zločine poslije odlaska i fokusirati se na njenu odlučnost kada se suprotstavila podčinjenom položaju?
Što se tiče kulturološke percepcije, njen lik je označen kao razoran i destruktivan. Kulturološka interpretacija je bliska patrijarhalnoj osudi žena za promiskuitet, a Lilit je ostala sinonim za fatalnu ženu koja zavodi muškarce, napada ih i ubija. Feministički pokret je prepoznao žensku potrebu da Lilitina priča bude ponovo ispričana – na ženski način. Prema feminističkoj kritici, židovska mitologija je nepravedno demonizirala Lilit zbog odbijanja da se pokori Adamu. Ovo povezivanje ženskog s demonskim, zajedničko mnogim tradicijama, moglo je biti samo pozivanje na stara židovska vjerovanja. Ono nažalost ostaje ukorijenjeno kroz brojne stereotipe o ženama i opstaje kao aktualni patrijarhalni stav čija je prva briga još uvijek ženama odrediti podložni položaj. Patrijarhat ostaje zajednički nazivnik oko kojeg se stavovi religijskih vođa poklapaju, žena mora ostati pokorna i submisivna muškom autoritetu.
S borbom za slobodu od rodnih uloga u 60-ima, Lilit je postala feministička ikona koja predstavlja pobunu i oslobođenje. Kao što Lilly Rivlin piše, u kasnom dvadesetom stoljeću, žene, inspirirane ženskim pokretom, prihvatile su mit o Lilit kao svoj. Pretvorile su je u ženski simbol za autonomiju, seksualni izbor i kontrolu nad vlastitom sudbinom. Bitton ističe da je Lilit važna za feminističku teoriju zbog svojih stavova. Upravo njeno suprotstavljanje je dokaz da je želja za emancipacijom i egalitarnosti praiskonska i da ideja o pravima žena nije ideologija koja predstavlja moderne interese. Na tom tragu proizlazi i kritika židovskog patrijarhata. Ideju obrnutog snošaja prema M. Bitton, židovski moral smatra odvratnom i perverznom. Autorica navodi da se perverzija, kad označava homoseksualnost, sodomiju ili masturbaciju, pripisuje zabranjenoj praksi jer nije prokreativna, dok obrnuti položaj sigurno nije sterilan. Ne proizlazeći iz eugeničke osude, odbijanje Adama da legne ispod Lilit otkriva sustav predstavljanja društvenog poretka gdje prvenstvo muškog zakona nije nikad osporavano. Prema interpretacijama židovskog patrijarhata, Lilit je kriva jer je svojom pobunom pobila jedan simbolički i društveni red gdje muškarac vlada nad ženom, a njen seksualni zahtjev za gornjim položajem samo je znak koji najavljuje njenu demonsku bit. Barbara Borts[2] nastoji čitati tradiciju Lilit u suprotnom smjeru i ponovo je predstaviti kao izvor osnaženja za žene koje traže jednakost unutar današnjeg judaizma.
Što možemo naučiti od Lilit?
Aviva Cantor Zuckoff opisuje fenomenologiju Lilit kroz kritiku židovske tradicije koja je „kontaminirana muškim predrasudama.” Opisujući Lilit kao žrtvu ovog oskvrnjivanja, Plaskow tvrdi da je ona još jedan primjer žena čiju dominaciju muškarci podcjenjuju. Plaskow koristi njen lik kako bi pokazala koliko su žene moćne, ali figurativno demonizirane muškom potrebom da institucionaliziraju svoju dominaciju i iz nje izvedenu vlast nad ženom. S Lilit se mogu poistovjetiti brojne žene koje su na svojoj koži doživjele položaj Drugoga jer Lilit u sebi sadrži sve osobine te drugosti: ženskost i majčinstvo zajedno sa nepokornošću i sposobnošću da zavede i podčini muškarca. Nije stoga ni čudno što je ona postala simbolom feminističkog pokreta. Zamislimo samo sve mizogine optužbe koje se svode na promiskuitet, ludilo i nepokornost.
Lilit predstavlja fatalne žene u smislu inteligencije, snalažljivosti i borbe za ostvarenje ciljeva. Problem je što su u retrogradnom, tradicijski zacementiranom društvu ove osobine nepoželjne za ženski karakter. Za pohvalu su poniznost, skromnost, tišina bez propitivanja i kritičkog stava. Prema patrijarhalnom kontekstu, interpretacija Lilit kao moćne žene koja može biti uzor je pogrešna i zbog toga inzistiraju na prikazu Lilit kao razorne demonice koja uništava muškarce. Naime, Lilit, koja traži ravnopravan položaj, optužena je za manipulaciju i beskrupuloznost, odnosno ona je žena koja ne bira sredstva da bi došla do cilja. U današnjem kontekstu to možemo vidjeti na primjerima žena koje su odlučile da neće trpjeti diskriminaciju i nasilje. Lilit je napustila Adama i svoj dom, a upravo je to danas veliki grijeh koji se ne oprašta ženama a žene koje se razvedu pogrdno su nazvane raspuštenicama. Korijen riječi dolazi od glagola raspustiti, a u 19 stoljeću se rabila u značenju raspuštanja brakova.[3] Međutim, zbog interpretacije patrijarhalnog društva, izraz raspuštenica ima negativnu konotaciju i tako se etiketira žena koja nije poštovala brak pa se razvela. Riječ se upotrebljava u gotovo svakom kontekstu, ako je muž napustio ženu, ako su se razveli zbog međusobnih nepomirljivih razlika ili ako je u pitanju obiteljsko nasilje. Nažalost, žene trpe i institucionalno nasilje i nalaze se u opasnosti da izgube skrbništvo nad djecom.
Prema tome, potrebno je poticati diskurs u kojem nema straha drugim riječima kazano, osnaživanjem djevojčica gradimo nove generacije koje neće tolerirati nasilje. To su djevojčice koje će izrasti u snažne žene koje će težiti ostvarenju svojih ciljeva i aspiracija. Moralne vrednote koje trebaju istaknuti su samopoštovanje i zdravo samopouzdanje jer se samo na tim temeljima mogu graditi zdravi i kvalitetni odnosi. Hrabre, samopouzdane žene su ravnopravne partnerice, a ne pokorne sluškinje po narativu patrijarhalnih normi. Samostalnost, odlučnost, borba za vlastitom autonomijom su osobine koje bi trebale biti univerzalno ljudske, a ne interpretirane u smislu ženskog ili muškog principa. Mitovi koji određuju ženstvenost mogu biti opasni jer sve što izlazi iz tih okvira, karakterizira se kao pogrešno, razorno, loše ili nemoralno. Kako navodi Kendra LaVine u radu Reclaiming Lilith as a Strong Female Role Model (2016.) Lilit je neovisna, jaka i žrtvuje se za vlastitu sreću, čak i po cijenu stvari koje su joj drage. Mnoge se žene danas mogu poistovjetiti s tim karakteristikama, neke će možda trebati pomoć u tom procesu. Najvažnije je da žene budu priznate kao ravnopravne sudionice da zauzimaju svoj prostor i da se ne boje biti svoje i autentične. Ponovno prepričavanje priče o Lilit može pomoći ženama da otkriju svoje talente, sposobnosti i snagu jer osobine koje ima Lilit, ima svaka žena. Na njenom primjeru možemo naučiti da je vrijedno boriti se za vlastitu slobodu i pritom preuzeti rizik za izlazak iz zona komfora u koje nas patrijarhat i njegova pravila uljuljkaju. Njena odvažnost, hrabrost i vjernost principima jednakog tretmana muškarca i žene postaju inspiracija za snažno djelovanje i nastavak feminističke borbe koja se nalazi pred brojnim izazovima.
Literatura:
- Alphabet of Ben Sira 78: Lilith, https://jwa.org/media/alphabet-of-ben-sira-78-lilith
- Borts, Barbara (1994), „Lilith” in Sheridan, Sybil (ed.): Hear our voice: women rabbis tell their stories, SCM Press, London.
- Bitton, Michelle, Lilit ili prva Eva
- Cantor, Aviva (1963.), „The Lilith Questions“, On Beign a Jewish Feminist Ed. Susannah Heschel, Schocken Books, New York.
- Ep o Gilgamešu. ur. Kevin H. Dixon, Kent H. Dixon,Sadorf
- Fernandes, Maria (2015.), „Lilith- From Powerfull Goddes to Evil Queen“ In A.M Peria M de J.C. Relvas R.C Fonseca T. Casal Revitisar o Mito/ Myths Revisited str. 733-741.
- Izaija (34,14)
- LaVine, Kendra (2016.) Reclaiming Lilith as a Strong Female Role Model. https://digitalcommons.linfield.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1004&context=relsstud_theses
- Plaskow, Judith (1972.), „The coming of Lilith“, Jewish Women Archive.
- Postanak (1:27)
- Postanak (21-22)
- Rivlin, Lily (1972.) „Lilith“ , Ms. Magazine, December, 1972
- Sawyer, John, Sawyer Deborah (2022.), Žene i religija u prvim stoljećima kršćanstva, TPO fondacija, Sarajevo.
- https://jezikoslovac.com/word/hv8y
[1] Elma Softić – Kaunitz diplomirala je filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i magistrirala društvene nauke u oblasti religijskih studija na Univerzitetu u Sarajevu. Objavila je dvije knjige pod naslovom „Sarajevski dani sarajevske noći – Dnevnik i pisma 1992-1994” i „Sarajevski dani sarajevske noći” koja je prevedena na engleski i holandski jezik. Koautorica je stripovanih priča „Nira”, te zbirke priča „Sve što (ne) želimo znati”. Radi kao generalna sekretarica Jevrejske općine u Sarajevu i Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva „La Benevolencija”.
[2] Dr. Barbara Marcy Borts je američka rabinka Pokreta za reformu judaizma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bila je jedna od prvih žena u Europi koja je zaređena za rabinku i prva žena koja je imala vlastitu propovjedaonicu u reformiranoj židovskoj sinagogi u Ujedinjenom Kraljevstvu.
[3] Vidi više, riječ raspuštenica na https://jezikoslovac.com/word/hv8y
