Ružica Ljubičić
Dalila je jedna od najzagonetnijih i najkontroverznijih ženskih likova u Bibliji. Njezina uloga u biblijskoj priči o Samsonu postala je predmet brojnih znanstvenih istraživanja i kulturoloških interpretacija. Prema biblijskom zapisu, Samson je bio na meti Filistejaca koji su pokušavali protumačiti njegove zagonetke i poraziti ga.[1] Budući da nisu uspjeli, angažirali su Dalilu kako bi doznala tajnu njegove ogromne snage. Razotkrivši njegovu misteriju — kosu koja ga je neodvojivo povezivala s Bogom — Dalila je svojim djelovanjem omogućila Filistejcima da ga uhvate, oduzmu njegovu moć i na kraju poraze. Time je ispunila njihov cilj, ali je istovremeno postala simbol ženske opasnosti i izdaje.
Analizirat ćemo lik Dalile, istražujući različite interpretacije njezinih postupaka. Pokušat ćemo odgovoriti na pitanje je li Dalila prikazana isključivo kao fatalna žena koja je zloupotrijebila Samsonovo povjerenje, ili je bila mudra i pragmatična žena koja je djelovala u skladu s tadašnjim okolnostima. Kroz prikaz biblijskog teksta, kulturološkog aspekta i filmskih prikaza, bit će razmotreni motivi njezinog djelovanja. Također, bit će istražen utjecaj patrijarhalnih interpretacija na način na koji je njezin lik zapamćen u kolektivnom sjećanju.
Biblijski izvještaj o Dalili
Dalila je potekla iz doline Soreka, koja se nalazila između teritorija Izraelaca i Filistejaca. Ova dolina, koja se prostirala od Jeruzalema do Sredozemnog mora, imala je strateško značenje kao granica između sukobljenih naroda Izraelaca i Filistejaca (Exum, 2009; Brazell, 2015: 2). Dalila i Samson, glavni likovi u biblijskoj priči, poznati su po svom tragičnom odnosu koji završava izdajom. Samson se zaljubio u Dalilu, ženu iz doline Soreka. Filistejski knezovi ponudili su joj nagradu od tisuću i sto srebrnih šekela ako uspije otkriti tajnu Samsonove velike snage (Suci 16, 5).
Dalila ga je pitala: „Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati?“ (Suci 16, 6). Samson joj je odgovorio da bi ga bilo moguće oslabiti ako ga svežu sa sedam svježih žila od luka, što je Dalila pokušala, no on je lako prekinuo žile. Dalila, nakon što je Samson više puta izbjegao njezine pokušaje da sazna tajnu njegove snage, ponovno ga pita: „Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati?“ (Suci 16,10). Samson joj odgovara da bi, da ga vežu novim, još neupotrijebljenim užetima, postao slab i poput običnog čovjeka (Suci 16,11). Dalila tada veže Samsona s užetima, ali on ih prekida, potvrđujući da tajna njegove snage nije u tome (Suci 16,12). Dalila ponovo insistira, a Samson joj odgovara da bi izgubio snagu ako bi sedam pramenova njegove kose bilo opletano na tkalačkom stanu (Suci 16,13-14). Nakon što ga uspava, Dalila slijedi njegovu uputu, no Samson se ponovno oslobađa (Suci 16,14). Dalila mu tada kaže: „Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga“ (Suci 16,15). Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dosadi pa joj otvori cijelo svoje srce: „Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek“ (Suci 16,17). Dalila, shvativši da joj je otvorio svoje srce, poziva filistejske knezove (Suci 16,18). Zatim uspava Samsona na svojim koljenima, obrije mu sedam pramenova kose i on počinje slabjeti (Suci 16,19). Kad Dalila vikne: „Samsone, eto Filistejaca na te!“- on se budi, no ne zna da ga je Bog napustio (Suci 16,20). Filistejci ga uhvate, iskopaše mu oči i odvedu ga u Gazu, gdje ga okovaše lancima i prisiljavaju ga da okreće mlin u tamnici (Suci 16,21).
Stereotipi, simbolika i interpretacije
Dalila je postala lik čije je ime duboko urezano u kolektivnu svijest (Smith, 1999: 1). Chambersov rječnik definira Dalilu kao: „Filistejku koja je prevarila Samsona; kurtizanu; zavodnicu; privlačan objekt“ (1983: 329). Pamti se kao žena koja je zavela Samsona, prevarila ga i učinila budalom. Američka spisateljica i novinarka Elizabeth Wurtzel smatra da je njezina slava, kao i status seks-simbola u popularnoj kulturi, postala prepoznatljiva jer je uspjela srušiti ovog snažnog čovjeka (Wurtzel, 1999: 45). U različitim interpretacijama, Dalila je često prikazana kao vješta prevarantica s motivima osvete, novca i društvenog položaja. Opisivana je kao bludnica, zavodnica, varalica i izdajica Samsona. Međutim, postavlja se pitanje: što stoji iza ove negativne slike?
Prema profesoru Danu Clantonu, stručnjaku za teološke i religijske studije, i njegovu radu „Trollops and Temptresses“ (2009), negativni prikaz Dalile duboko je usađen u kulturnoj tradiciji biblijske pripovijesti. Ta je tradicija potom prenesena u književnost, film i glazbu. Clanton tvrdi da takvi prikazi imaju moć preoblikovanja biblijske priče, prilagodivši je različitim vremenskim kontekstima, čime omogućuju suvremene identifikacije i interpretacije (Clanton, 2009: 66). Autor navodi nekoliko važnih karakteristika koje oblikuju stereotipe o Dalili: 1) Dalila je heteroseksualna i pripadnica heteronormativne patrijarhalne seksualne norme; 2) ima intimni odnos sa Samsonom, ali nisu u braku, što se često tumači kao bludno i neprimjereno ponašanje; 3) U nekim interpretacijama Dalila je prikazana kao prostitutka jer su joj Filistejci novčano platili da otkrije Samsonove tajne; 4) Dalila je strankinja, povezana s neprijateljskim narodom u odnosu na Hebreje; 5) Lijepa je, seksipilna i neodoljiva, zbog čega Samson nije mogao odoljeti njezinu šarmu; 6) Iako možda zaljubljena u Samsona, na kraju ga izdaje (Clanton, 2009: 67).
Profesor hebrejske teologije i ranog judaizma, Mark Lackanovski, pak, ističe da biblijski tekst ne precizira je li Dalila bila Izraelka, Filistejka ili nešto drugo. Njezino smještanje u dolinu Soreka, koja razdvaja Izrael i Filisteju, dodatno naglašava njezinu tajanstvenost. Lackanovski u radu „Victim, Victor, or Villain? The Unfinalizability of Delilah“ (2019), navodi da Dalila balansira između dvaju suprotstavljenih identiteta, izvlačeći najbolje iz obje strane. Nakon što Samson, slijep i okovan, biva odveden, Dalila nestaje iz priče. Biblijski tekst tada prestaje spominjati njezino ime, što ukazuje na to da Dalila, kao i Samson, ostaje liminalni i kompleksni lik koji predstavlja prijelazne granice između dvaju svjetova – Izraela i Filisteje (Lackanovski, 2019: 214-215).
Zašto Dalila izaziva fascinaciju?
Karakterne osobine Dalile, poput ljepote, senzualnosti, inteligencije, samopouzdanja, lukavosti i upornosti, služe kao oružje za rušenje muškarca koji je do tada smatran nepobjedivim i neslomljivim. Temeljni okvir priče suprotstavlja žensku domišljatost muškoj fizičkoj snazi, lukave strategije sirovoj moći te riječi nijemoj akciji. Priča obiluje motivima koji pružaju mogućnost dublje analize, poput patriotizma nasuprot individualizmu, muške snage nasuprot ženske lukavosti te sukoba religijske predanosti i senzualnih iskušenja (Sölle, 1993: 138–141). Dalila dodatno intrigira zbog pitanja bez konačnih odgovora, koja otvaraju prostor za spekulacije. Primjerice, je li bila supruga ili bludnica? (Exum, 1993). Veliki problem kod ženskih likova poput Dalile leži u činjenici da su često okruženi mitovima o fatalnosti i zavodljivosti, zbog čega ostaju zarobljeni u kolektivnoj imaginaciji i spekulacijama. Stvarne činjenice o njihovoj egzistenciji i djelovanju često se zanemaruju. U nedostatku vlastitog glasa, otvara se ogroman prostor za stvaranje različitih percepcija i mitova, koji su, nažalost, ljudima često zanimljiviji od stvarnosti.
Demonizacija Dalilinog lika
Kao arhetip fatalne žene, Dalila utjelovljuje muške fantazije o ženskoj seksualnosti prikazanoj kao prijetnja i opasnost. Njezina neporeciva privlačnost temelji se na sposobnosti da koristi šarm i zavodničke vještine, zarobljavajući muškarca u mrežu žudnje i manipulacije (Stocker, 1998; Bach, 1997). Nakon što žrtva, u ovom slučaju Samson, padne u njezinu mrežu prijevare, Dalila djeluje hladnokrvno i nemilosrdno, uništavajući ga bez imalo kajanja. Manipulacija muškom željom, koja fatalnoj ženi omogućuje ostvarenje njezinih ciljeva, simbolizira duboko ukorijenjene tjeskobe povezane sa ženama. S jedne strane, taj strah proizlazi iz autonomne i nesputane ženske seksualnosti koja izmiče muškoj kontroli. S druge strane, prisutna je ranjivost izazvana seksualnom intimnošću, osobito u trenutku gubitka samokontrole. Uključivanje brojnih arhetipova fatalnih žena u biblijske narative jasno ukazuje na duboku prisutnost tih strahova u svijesti antičkog svijeta (Stocker, 1998; Bach, 1997).
Samson, snažan i nepobjediv junak čija je snaga bila vezana uz njegovu dugu kosu, simbolizira božansku izabranost. Međutim, Dalila, žena koju je volio, postaje ključni faktor u njegovoj propasti. Iako se često smatra da je Dalila motivirana ljubavlju ili novcem, ne razmatra se dovoljno činjenica da je Samson već imao žene, niti se propituje razlog njegove nesposobnosti da prepozna opasnost. Taj element, koji zanemaruje Samsonovu odgovornost i okrivljuje isključivo Dalilu, zahtijeva širu analizu kulturnih i društvenih okolnosti koje oblikuju ovu priču.
Lik Dalile je povezan s narativima bluda i prostitucije. U babilonskoj i kanaanskoj kulturi prostitucija je bila povezana s religijskim obredima posvećenim bogovima plodnosti, poput Marduka i Aštarte. Prema Hamurabijevom zakoniku, hramske bludnice bile su integrirane u kultne obrede, čime je prostitucija postajala ritualni čin. U biblijskom kontekstu, međutim, bludništvo je postalo simbol duhovne otpadnosti i napuštanja Boga. Bludništvo u Bibliji često simbolizira otpad Izraela od Boga, pri čemu se narod prikazuje kao bludnica, dok Jahve postaje napušteni muž (Rebić, 1983: 89) Slično tome, u biblijskim mudrosnim spisima bludnice i žene koje se upuštaju u preljub često su prikazivane kao prijetnje moralnom poretku. Dominikanac i autor Stipe Jurić u knjizi Ženska ljepota – najjača ljudska želja: Žena u biblijskim mudrosnim spisima (2012) naglašava kako su biblijski mudraci savjetovali mladiće da se klone preljubnica i tuđinki jer su takvi odnosi prijetili obiteljskoj stabilnosti i moralnoj čistoći. Preljub je bio ozbiljan grijeh jer je ugrožavao samu osnovu obiteljskog života. Žene koje su činile preljub, bilo stvarno ili u percepciji društva, često su prikazivane kao narušiteljice društvene ravnoteže i moralnih vrednota, pa je njihova seksualnost smatrana opasnom za stabilnost zajednice (Jurić, 2012: 237).
Istraživačica, teoretičarka, novinarka, spisateljica i aktivistica iz Sarajeva, Belma Bećirbašić, u svojoj analizi Tijelo, ženskost, moć: Upisivanje patrijarhalnog diskursa u tijelo (2011), navodi kako je filozofija dualizma kroz povijest oblikovala pogled na žene kao „tjelesna“ i „strastvena“ bića, dok su muškarci predstavljeni kao racionalni i logični. Ova personifikacija ženskog tijela imala je dubok utjecaj na razumijevanje braka, seksualnosti i morala. Žena označena kao bludnica, bez obzira na to je li to točno ili ne, bila je stavljena u najniži društveni sloj, dok je njezin promiskuitet, čak i kada nije bila slobodna u svom izboru, prikazivan kao društveno zlo koje prijeti temeljnim moralnim normama i obiteljskim vrijednostima (Bećirbašić, 2011: 15). Kombinacijom navedenih teorijskih uvida, možemo vidjeti da je narativ Dalile duboko ukorijenjen u kulturnim i društvenim normama ondašnjeg/njezinog ali i sadašnjeg/našeg vremena. Dalila nije samo prevarantica kao osoba, već i simbol šireg problema, u kojem žena kao promiskuitetna bludnica postaje figura koja izaziva osude. Iz toga proizlazi da je Dalila, kao lik, ujedno i produkcija kulturnih stereotipa i društvenih očekivanja koja oblikuju negativnu percepciju žena u biblijskom narativu.
Maria Gertrudis Mieke Bal, nizozemska kulturna teoretičarka, video umjetnica i profesorica emeritus za književnu teoriju na Sveučilištu u Amsterdamu, proučavala je lik Dalile. U radu Death and Dissymmetry – The Politics of Coherence in the Book of Judges (1988) autorica navodi da Dalilina misija nije samo uništenje Samsona, već i omogućavanje njegove psihološke transformacije. Prema Bal, Dalila oslobađa Samsona od njegove povezanosti s majkom i naslijeđem heroja, čime mu omogućuje da se okrene vlastitim željama, oslobođen patrijarhalnih očekivanja (Bal, 1988: 225). U Knjizi o Sucima Samson je rođen s božanskom snagom povezanom s njegovom posvećenošću Bogu: „Jer evo, ti ćeš zatrudnjeti i roditi sina, kome nećeš obrijati glavu jer je dijete Božje zakletve od utrobe majčine, i on će početi izbavljati Izraela iz ruku Filistejaca“ (Suci 13:5). Ta snaga simbolički je povezana s njegovim zavjetom; no kad Dalila razotkriva njegovu tajnu, Samson gubi božansku zaštitu, što označava prekretnicu u njegovoj unutarnjoj transformaciji i suočavanje sa životom bez zaštite.
Međutim, dok Bal naglašava Dalilinu ulogu u Samsonovoj transformaciji, feministkinja i biblijska teoretičarka Cheryl Exum, profesorica emeritus na Sveučilištu u Sheffieldu, tvrdi da je Dalila portretirana kao upozorenje izraelskim muškarcima da ne vjeruju ženama, osobito onima iz drugih naroda. Prema Exum, Dalila, kao Filistejka, predstavlja prijetnju jer njezino ponašanje u tekstu simbolizira kako vanjski neprijatelji mogu razbiti unutarnje jedinstvo i snagu Izraela (Exum, 1996: 80). Tako, dok Bal vidi Dalilu kao oslobađajuću figuru, Exum ističe opasnost koju ona predstavlja, dodatno ukazujući na opasnost vanjskih prijetnji u društvenom kontekstu Izraela. Povezujući ove teorijske pristupe, religijska istraživačica i profesorica Carol Smith interpretira Dalilu kao ženu koja, unatoč patrijarhalnim ograničenjima, koristi svoju poziciju za osobnu korist. Prema Smith, Dalila nije samo izdajica, već figura koja pokušava promijeniti svoju sudbinu i ostvariti ambiciju i izazov da osvoji nepobjedivog heroja, koji predstavlja prijetnju filistejskom narodu (Smith, 1997: 49).
Samsonov odnos prema ženama
U Samsonovim ranijim romantičnim iskustvima, žene su uglavnom prikazane kao objekti žudnje ili sredstva za ispunjenje njegovih ciljeva. Međutim, odnos s Dalilom donosi novu dimenziju. U tom odnosu Samson pokazuje emocionalnu ranjivost i razvija dublju osobnu povezanost, što signalizira promjenu u njegovom ponašanju i percepciji žena (Pietersen, 2022). Dalila, za razliku od prethodnih žena u priči, nosi ime, što je simbolički uzdiže iz statusa objekta u subjekt. Njezina sposobnost da vodi dijalog sa Samsonom, intelektualno i emocionalno ga izazivajući, ukazuje na njezinu snalažljivost i vještinu psihološke manipulacije. Dalila nije nužno negativna figura; ona koristi jedini oblik moći dostupan ženama u patrijarhalnom društvu koje ih isključuje iz političkih i društvenih struktura (Spronk, 2014). Dalila, unatoč manipulaciji, može se promatrati kao žena koja pronalazi načine preživljavanja u sustavu koji joj nameće ograničenja. Samson, s druge strane, ostaje zarobljen u svojoj potrebi za dokazivanjem, ignorirajući emocionalne i intelektualne dubine žene koju voli (Bowman, 2007; Pietersen, 2022).
Feministička rekonstrukcija predrasuda o Dalili
Priča o Samsonu i Dalili, promatrana kroz feminističku kritiku, analizira ne samo položaje moći, već i problematičnu ljubavnu dinamiku koja zanemaruje emocionalnu kompleksnost i intelektualnu sposobnost. Lillian Klein prikazuje Dalilu kao neovisnu ženu koja vješto koristi svoju seksualnost i intelekt za ostvarenje osobnih ciljeva. Međutim, biblijski tekst njezin lik prikazuje negativno, osobito zbog izdaje Samsona za novac. U biblijskoj interpretaciji Dalila je moralno lošija od prostitutki i predstavlja kulminaciju negativnih likova u Knjizi o sucima. Ovaj negativni prikaz otvara mogućnost reinterpretacije njezina lika jer se njezina sposobnost manipulacije može promatrati kao reakcija na patrijarhalno društvo (Klein, 1993).
U filmskim prikazima, poput Samson i Dalila (1949) i Samson (2018), Dalila nije samo zavodnica, već i izvrsna špijunka koja otkriva Samsonovu tajnu snage, što Filistejci nisu uspjeli. Navedeni filmovi naglašavaju njezinu aktivnu ulogu u političkim igrama, što predstavlja određeni napredak u odnosu na tradicionalne prikaze žena toga doba. Ove interpretacije Dalilu prikazuje kao ženu koja, unatoč patrijarhalnim ograničenjima, ulazi u političke sfere rezervirane za elitno društvo muškaraca. Tako njezin lik postaje simbol žene koja se bori za vlastitu moć i status.
Popularna književnica Liz Curtis Higgs u knjizi Bad Girls of the Bible and What We Can Learn About Them (2013) prikazuje Dalilu kao ženu koja koristi svoju ljepotu i intelekt za postizanje vlastitih ciljeva, zanemarujući moralne posljedice. Higgs ističe opasnost obmane, ali također prikazuje Dalilu kao ženu koja se bori da preživi unutar okvira društvenih i kulturnih pritisaka. Predavačica religijskih studija na Odsjeku za humanističke znanosti Fakulteta umjetnosti Sveučilišta u Aucklandu, Caroline Blyth u Reimagining Delilah’s Afterlives as Femme Fatale (2017) osporava prikaz Dalile kao arhetipske femme fatale, ističući kako je njezin lik oblikovan patrijarhalnim diskursima. Blyth analizira Dalilu u kontekstu kulture i povijesti, sugerirajući da je njezina „fatalna“ priroda rezultat kulturnih predrasuda prema snažnim ženama. Blyth također ističe kako suvremeni feministički pristupi mogu reinterpretirati Dalilu kao žrtvu patrijarhalnih normi koje su je prisilile da postane fatalna žena. Dalilino iskustvo postavlja pitanje koliko je njezina odluka bila njezin stvarni izbor, a koliko rezultat pritisaka. Danas se žene i dalje suočavaju s izazovima sličnima onima s kojima se suočavala Dalila, kao što su društveni pritisci, stereotipi i nerazmjerna raspodjela moći, što ih tjera da koriste sve dostupne resurse za navigaciju kroz život. Ovaj pristup Dalili kao ženi koja koristi strategiju i snalažljivost za suočavanje s ograničenjima društva pokazuje koliko je njezina figura relevantna i danas, u kontekstu borbe žena za ravnopravnost i prepoznavanje njihove unutarnje snage.
LITERATURA
Ackerman, S. (1998), Warrior, Dancer, Seductress, Queen – Women in Judges and Biblical Israel, New York: Anchor Bible Reference Library.
Bach, A. (1997), Women, seduction and betrayal in biblical narrative, Cambridge University Press.
Bal, M. (1988), Death and Dissymmetry – The Politics of Coherence in the Book of Judges, University of Chicago Press, Chicago.
Bećirbašić, B. (2011), Tijelo, ženskost, moć : upisivanje patrijarhalnog diskursa u tijelo, Zagreb- Sarajevo: Synopsis.
Biblija (1974), Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Blyth, C. (2017), Reimagining Delilah’s Afterlives as Femme Fatale: The Lost Seduction, London: Bloomsbury Publishing.
Brazell, A. (2015), „Delilah: A Heartless Wrecker of a Mighty Man. Biography of Delilah from the Old Testament“, Old Testament Survey, https://www.academia.edu/14164484/Biography_of_Delilah_from_the_Old_Testament, posjećeno 2. 12. 2024.
Bowman, R. G. (2007), „Narrative criticism of Judges“, (ur.), G. A. Yee Judges and Method: New Approaches in Biblical Studies ( 38–39). Fortress Press.
Clanton, D. (2009), „Trollops and Temptresses“, Disreputable and Devout: Interpreting the Hebrew Bible’s Women in the Arts and Music, (65–78). London: T&T Clark.
Exum, J. C. (1993) „ Samson's women“, Fragmented women: Feminist subversions of biblical narratives ( 61–93). Sheffield: JSOT Press
Exum, C. (2009), „Delilah: Bible“, Jewish Women: A Comprehensive Historical Encyclopedia, https://jwa.org/encyclopedia/article/delilah-bible, posjećeno 3. 12. 2024.
Higgs, L. (2013), The Bad Girls from the Bible and What We Can Learn About Them, Colorado Springs: WaterBrook Press.
Jurić, S. (2012), Ženska ljepota – najjača ljudska želja: Žena u biblijskim mudrosnim spisima, Zagreb: Verbum.
Kirkpatrick, E. M, (1983), Chambers 20th century dictionary, Edinburgh: W. & R. Chambers.
Klein, L. R. (1993), „The Book of Judges: Paradigm and Deviation in Images of Women“, A. Brenner (ur.), A Feminist Companion to Judges, Sheffield: JSOT Press.
Lackanowski, D. (2019), „Victim, Victor, or Villain? The Unfinalizability of Delilah“, Journal of the Bible and its Reception, 6(2): 197–225.
Pietersen, D. (2022), „A Dangerous and Powerful Woman? – A Feminist Reading of an Old Story with New Cultural Eyes“, Verbum et Ecclesia, 43(1), 2422. https://doi.org/10.4102/ve.v43i1.2422, posjećeno 29. 11. 2024.
Rebić, A. (1983), Biblijske starine, Zagreb: KS.
Sell, H. T. (1925), Studies of Famous Bible Women, New York: Fleming H. Revell.
Smith, C. (1999), „Delilah: A Suitable Case for (Feminist) Treatment?”, (ur.) Athalya Brenner Judges – A Feminist Companion to the Bible, (93–116), Sheffield, Sheffield Academic.
Spronk, K. (2014), „The Looks of a Hero: Some Aspects of Samson in Fine Arts“, (ur), E. Eynikel & T. Nicklas Samson: Hero or Fool? ( 197–209). Brill.
Stocker, M. (1998), Judith: Sexual warrior; Women and power in Western culture, Yale University Press.
Wurtzel, E. (1998), Bitch: In praise of difficult women, London: Quartet Books; New York: Doubleday.
[1]Prema Bibliji, Samson, biblijski sudac i nazirej, od rođenja je bio posvećen Bogu, a simbol njegova posvećenja bila je nešišana kosa, izvor nadnaravne snage (usp. Suci 13,3-5; Br 6). Rođen prema Božjoj najavi, imao je zadatak započeti izbavljenje Izraela iz ruku Filistejaca (Suci 13,5). Njegov lik nosi važne pouke o vjernosti Bogu i o opasnostima popuštanja iskušenjima, što predstavlja temelj za razumijevanje Daliline uloge. Osim po svojoj fizičkoj snazi, Samson je bio prepoznatljiv i po mudrim zagonetkama koje Filistejci nisu mogli protumačiti.
