U prostorijama Internacionalnog Multireligijskog i Interkulturnog Centra IMIC Zajedno u Sarajevu, dana 29.03.2023. godine, održano je promocija engleskog izdanja knjige „Jedni smo drugima na dobro dati“ (engl. Bridge-Builders in(Post)WarTimes Guidelines on Interreligious Dialogue), koju je podržao KAICIID iz Portugala. Autorica knjige je Jelena Jorgačević Kisić, novinarka beogradskog nedjeljnika Vreme. Jelena je studentica doktorskih studija na Univerzitetu u Regensburgu. Dobitnica je nekoliko nacionalnih novinarskih nagrada za svoje članke. Predsjednica je nevladine organizacije Forum za religiju, medije i kulturu sjećanja.

Ideja ove knjige, kako ističe autorica, jeste da pokaže kako je prava vjera, upravo prema riječima jednog od sagovornika, vjera koja spaja ljude. Promocijom je moderirao Nikola Vučić, novinar N1 TV, a promotori/ce su bili: fra Ivan Šarčević, prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, hazan sarajevske sinagoge, Igor Kožemjakin. Nakon uvodnih riječi autorice, promotori i promotorica su se osvrnuli na prve utiske nakon čitanja knjige kao i na anegdote doživljene sa nekim od vjerskih predstavnika, prikazanim kroz devet poglavlja.

Promotori su pojasnili potrebu za međureligijskim dijalogm, pa tako fra Šarčević ističe: „Većina intervjuisanih vjerskih predstavnika govori iz perspektive manjinaca. To je ono što je naš specifikum ovdje. Tu se vidi da su mnogo više založeni za dijalog ljudi što se osjećaju manjinci nego oni koji su u većini. Kad je u pitanju većina onda oni dijalog, usuđujem se kazati, smatraju kao krnjenje njihova identiteta, da je to jerez ili hereza. (…) Trojica ljudi u knjizi, posebno govori o praštanju. Jasno kažu da treba poći od žrtava. Sve do jednog sugovornika govori o izjednačavanju nacije i vjere. Zahvalio bi Jeleni što je izabrala ove ljude. Jelena je također dobro iznijela, postoje dva temeljna odnosa prema praštanju: niko ne može oprostiti u ime drugih i oprašta se neokajivo. Kako pričati o opraštanju ako ne opraštaš ono najteže. To su sada dileme, šta odlučiti?“

Tokom svog profesionalnog rada, aktivizma, prof. Spahić Šiljak je doprinosila društvenoj zajednici i upoznavala javnost o ženama mirotvorkama. Tokom svog izlaganja, parafrazirala je riječi fra Marka Oršolića, osnivača Centra IMIC Zajedno i jednog od intervjuisanih: „Prve stvari koje sam naučila od fra Marka prije dvadesetak godina, kada smo počeli skupa raditi, mogu sažeti: ondje gdje smo manjina prioritet je međureligijski dijalog i to nas egzistencijalno pritišće. A ondje gdje smo većina smatra se izdajom, herezom. Vjerujem da manjine upravo zbog svoje pozicije u družtveno-političkoj stvarnosti jesu više usmjerene ka dijalogu i da su na ovim prostorima više radili na izgradnji mira što se pokazuje kroz ovih devet priča.“

Manjine često bivaju diskriminisane u društvu. Međutim, spremnost na praštanje jedan je korak do zdravog međureligijskog dijaloga. O oprostu i moralnim odgovornostima govorio je gdin. Kožemjakin: „Vjerujem da spremnost na praštanje može doći onog trenutka kada taj neko oprosti. Sada dolazimo do domena odgovornosti. Odgovornost, kada govorimo o krivičnoj ne može biti kolektivna, može biti individualna, ali kada govorimo o domeni moralne odgovornosti tu zalazimo u domen u kojem postoji mjesto i za kolektivno. Ako uzmemo holokaust kao primjer tj. Postholokaust, bilo među počiniocima holokausta, bilo preživjelim i njihovim potomcima, vidjet ćemo da se radi o dva poptuno različita pogleda na koncept oprosta. Dijalog dolazi odozdo, a bez ovakvih ličnosti kao ovih iz knjige, teško ga je realizovati.“

Pred sami kraj, autorica je posebno istakla da se mnogo stvari ne podrazumijeva i da široj javnosti trebamo jasno i činjenično govoriti. „Meni se nekad čini da mi često ne shvatamo šta je za širu javnost nešto što je opšte poznato ili nepoznato. Neke stvari koje mislimo da moraju svi da znaju, ne znaju. Mislim da je nekad korisno u široj javnosti govoriti o stvarima koje mi podrazumevamo, koji smo u ovoj tematici. Što se tiče sagovornika, nisu bili opterećni strukturom intervjua. Ostavljala sam njima da odaberu šta oni smatraju važnim. Čak u pitanju suočavanja sa prošlošću različiti su odgovori. Što se tiče dijaloga čini mi se da zvuči kao floskula. Postoji otpor. Željela sam da se čuju ljudi koji to autentično žive.“ – rekla je autorica Jorgačević Kisić.

Zaključak ove promocije bio je da je jedini pravi čovjek, slobodan čovjek. Također, međureligijskim dijalogom možemo uopće diskutovati i doći do teme oprosta, ali bez njega sve ostaje na suživotu – živimo jedni pored drugih, ali ne i jedni sa drugima.

Ova aktivnost se realizovala u okviru projekta „Uvođenje rodno osviještenih politika u visoko obrazovanje – UNIGEM“ kojeg provodi TPO Fondacija, a finansira Vlada Ujedninjenog Kraljevstva.